Kran dizalica – naprava čiji naziv lingvistima izaziva glavobolju

Pitamo li jezikoslovce, pojam kran dizalica je u najmanju ruku besmislen. Takav naziv, naime, pretpostavlja na je kran dizalica neka posebna vrsta dizalične naprave, kao što su primjerice hangy dizalica, portalna dizalica ili konzolna dizalica. No, kran, dizalica i granik nazivi su za potpuno istu stvar, što znači da je naziv „kran dizalica“ nepotrebno ponavljanje dvaju istoznačnica, odnosno kao da spomenute stručnjake koji proučavaju ljudski jezik nazivamo „lingvistima jezikoslovcima“.

Riječ „granik“ u naš jezik došla je iz starogrčkog jezika preko njemačke riječi „Kranich“, što je pak naziv za ždrala. Ždralovi su stasom vitke ali velike ptice širokih krila te dugačkih nogu i vratova, što ljudska mašta može povezati s napravom koja mu pomaže prenijeti ili podići teret. Dok iz iste riječi dolazimo do pojma kran, dizalica je naziv koji potječe iz oznake za samu radnju podizanja.

Pustimo li na trenutak po strani spomenuto lingvističko objašnjenje po kojemu pojam kran dizalica nema nikakvog smisla, ostaje činjenica da se za određene vrste naprava koristi upravo taj pojam – kran dizalica. Prije nego li razjasnimo o čemu je riječ, zadržimo se na trenutak na drugim navedenim napravama zanimljivog naziva: hangy dizalica i konzolna dizalica.

Viseći kran koji pritom još više visi: što je hangy dizalica?

Tragom etimologije, granom jezikoslovlja koja proučava porijeklo riječi, lako ćemo doći do zaključka da hangy dizalica nužno mora značiti kako u cijeloj priči nešto visi. Netko bi mogao primijetiti da svaki kran, dizalica ili granik podrazumijeva teret koji visi nad tlom, podignut sustavom vitala, užadi i kuka. Ipak, hangy dizalica je tu poseban slučaj, budući da i ona sama na neki način „visi“ iznad naših glava, odnosno ne mora imati nikakvo uporište u razini poda.

Kao vrsta mosne dizalice, hangy dizalica ima nosivu metalnu konstrukciju nalik mostu koji se pomoću sustava tračnica kreće duž radnog prostora po stazama postavljenim ispod stropa. Spomenuti most je osovina na kojem je prikvačeno vitlo, uz pomoć kojeg se teret podiže. Kretanjem mosta po tračnicama, te vitla po samome mostu, hangy dizalica može uzdužno i poprečno premještati teret i spustiti ga na bilo koje mjesto u prostoru svojeg dosega.

Ono po čemu se hangy dizalica izdvaja od drugih mosnih dizalica, tj. ono što nju samu čini još više „visećom“, je način na koji se sam most kreće po stazi. Naime, kotači mosta se ne voze na tračnicama, već su na njih ovješeni s njihove donje strane, zbog čega cijela konstrukcija izgleda kao da visi. Stoga je „hangy dizalica“ naziv koji odlično ocrtava karakter ove naprave.

Stupna, okretna ili konzolna dizalica: u sredini između stropa i tla

Na sličan način, i konzolna dizalica svoj naziv duguje važnoj osobini svoje konstrukcije. Za početak, osnovnu stabilnost ovog uređaja određuje čvrsti samostojeći stup koji na razne načine može biti pričvršćen za pod prostorije, zbog čega je se naziva i stupnom dizalicom. No jednako čest naziv konzolna dizalica potječe od drugog ključnog elementa, tzv. „konzole“, pokretne ruke koja se jednim krajem okomito nastavlja na stup, s mogućnošću da se oko njega okreće za cijeli krug. Ponovno bi netko mogao pridodati da se ovakva naprava može zvati i „okretnom dizalicom“, i uopće ne bi pogriješio – to uistinu i jest još jedan naziv za konzolnu dizalicu.

Ovakva dizalica, baš kao i hangy dizalica, uvelike oslobađa radni prostor od prepreka, budući da je stup jedina točka u kojoj naprava dotiče tlo. Obično se koristi za namještanje i skidanje različitih naprava i komponenti na alatne strojeve, čime u radionama bitno rasterećuju mosne dizalice.

Kran dizalica – mobilni granik s nogama čvrsto na tlu radione

Tzv. kran dizalica možda je poznatija kao mehaničarska dizalica. Kran dizalica znatno manja naprava nego prethodno opisane dizalice, s kojima se u prostorima radiona kombinira radi obavljanja poslova kao što je montaža dijelova u strojeve i vozila. Nalik kolicima u trgovinama, kran dizalica ima kotače postavljene na postolju koje čine dvije s podom paralelne grede, na koje se okomito nastavlja nosivi okvir i „ruka“ s vitlom koja se najčešće podiže i spušta na hidraulični pogon.

Nasuprot sličnostima po pitanju zanimljivosti porijekla njihovih imena, možemo zapaziti kako tzv. kran dizalica, hangy dizalica i konzolna dizalica imaju različite točke težišta. Dok je hangy dizalica svojom strukturom vezana za predio u blizini stropa, konzolna dizalica ovisi o čvrstom stupu koji se upire o pod i može protom biti pričvršćen uza zid, ali se njezin krak ili konzola može pomicati visoko iznad naših glava.

S druge strane, kran dizalica svoju stabilnost duguje nogama i nosivom okviru. Drugim riječima, dok hangy dizalica teret povlači okomito s tla prema svojem nosivom mostu, konzolna dizalica ga podiže tako da se taj teret kreće okomito u odnosu na nosivi stup. Kran dizalica kombinira ta dva pristupa, te se teret podiže u prostoru između postolja, nosivog okvira koji je na njega okomito postavljen, i ruke na čijem je kraju pričvršćeno vitlo.